Održana press konferencija Kluba zastupnika DNZ-a u Federalnom parlamentu

Najnovija dešavanja oko ne ispunjavanja uvjeta MMF-a i prolongiranje isplate četvrte tranše kredita iz stand by aranžmana, dokazuju neozbiljnost i nesposobnost Vlade i Parlamenta FBiH. Obzirom da su pravila jasna i da se moraju strogo poštovati rokovi i preuzete obaveze, izabrani zvaničnici iz vladajućih struktura ponašaju se i rade kampanjski. Zakon o plaćama trebao je biti donešen do 31.3.2010. godine, međutim zbog neusaglašenih stavova vladajućih stranaka, to se nije desilo. Rok je pomjeren na 31.5.2010. godine ali nije bilo volje kao ni hrabrosti da se to uradi. Vlada lopticu prebacuje na Parlament, a zastupnici kao i do sada nemaju dovoljno snage da natjeraju Vladu da radi svoj posao. Umjesto da se svi zacrvene pred onima koji redovito dolaze u kontrolu prateći šta se to od dogovorenog i uradilo, i odgovorno pristupe svom poslu, premijer je više izvan zemlje na raznim putovanjma, nego na svom radnom mjestu. Vlada i Parlament FBiH, su trebali biti u trajnom zasjedanju, a ministarstvo finansija redovito pratiti da li kantoni donose zakone i troše novac od MMF-a na način kako je to predviđeno sporazumom. Međutim nema povratnih informacija do kud se došlo, i da li se uopće krenulo. Najteže je bilo usvojiti set reformskih zakona koji se tiču boračko-invalidske i socijalne zaštite, ali se to uradilo. Nakon toga trebalo se krenuti u primjenu tih zakona i brzo donošenje drugih zakona,ali se stalo i čeka. Kako se do sada dobilo 670 miliona maraka i napunio budžet za neko vrijeme, može se sjediti i trošiti, pogotovo što je izborna godina.

Na moje pitanje Ministarstvu finansija FBiH a koje se odnosi na postignute uštede po osnovu primjene Zakona o uštedama od FBiH do kantona, pokazatelji su napravljeni u organima uprave i Parlamentu FBiH. Radi se o uštedama od 14 miliona KM, a od  toga 10 miliona KM po osnovu plaća, 3 miliona KM po osnovu naknada koje nemaju karakter plaće i oko 1 milion po osnovu komisija.

Iz kantona nema povratnih informacija,a sudeći po svemu kantoni su izbjegli svoje obaveze koje prositiču iz zakona usvojenih u Parlamentu FBiH.

Koliko je važno da i kantoni i Federacija BiH ostvare uštede u skladu s usvojenim zakonom najbolje se može pokazati na primjeru usvojenog seta zakona iz oblasti zdravstva, a radi se o Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, Zakonu o apotekarskoj djelatnosti i Zakonu o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata. Važeći federalni zakoni koji uređuju ovu problematiku donijeti su 1997. godine, a u međuvremenu je usvojeno niz politika i strategija. Zbog toga su bile neophodne temeljne izmjene, kako bi reforma zdravstva bila popraćena odgovarajućom legislativom. Krajnji cilj je povećanje dostupnosti, kvaliteta i efikasnost zdravstvene zaštite, vođenog povećanjem solidarnosti i smanjenjem nejednakosti u ostvarivanju prava iz zdravstvene zaštite. Jedno od važnih pitanja, pored zakonskog okvira, je i stvaranje sigurnih izvora finansiranja neophodnih za njihovu implementaciju. Ovi zakoni su usklađeni sa standardima i normativima Evropske unije i preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, s posebnim naglaskom na funkcije potrebne za priključivanje Evropskoj uniji, kao što su prava pacijenata, slobodno kretanje pacijenata, slobodno kretanje zdravstvenih profesionalaca, javno zdravlje, kao i koordinacija politike Evropske unije.

Klub zastupnika DNZ BiH, kroz raspravu, posebno je naglasio, da se moraju tražiti dodatni izvori finansiranja, kako bi, sve ono što se zakonom garantuje bilo i ispoštovano. Do sada, praksa je bila da se zakonima daju prava, a oni koji trebaju to platiti se pravdaju da nema novca. Na kraju, sve se svodi da imamo dobar zakon koji se ne primjenjuje. U takvim odnosima, cijenu plaćaju oni koji su bolesni. Građani godinama uredno izmiruju obaveze za zdravstveno osiguranje, a kada se razbole često su prisiljeni, ukoliko žele ozdraviti, da moraju za to izdvojiti pozamašnu svotu novca. Jedini izlaz je u povećanju stope zaposlenosti, i na osnovu toga veći priliv novca u fondove. Također, i Vlada FBiH, konačno treba ispoštovati svoju obavezu da kroz budžet izdvaja sredstva u Fond solidarnosti u istom omjeru kao i kantoni. Za sve usluge i ono što se potroši u zdravstvu i obračuna PDV, izmjenama i dopunama zakona na državnom nivou, trebalo bi vratiti zdravstvu.

Ukoliko se ne osiguraju veća sredstva koja su neophodna za finansiranje ovih zakona, kao i do sada, imat ćemo nezadovoljstvo pacijenata i zdravstvenih radnika.