Iako je prošlo više od pet godina kako je donešena Presuda Ustavog suda FBiH, prava pripadnika NO AP ZB još uvijek nisu priznata u cijelosti. Značajno je, da se ipak puno toga uradilo, obzirom da se svim sredstvima pokušalo spriječiti davanje bilo kakvih prava. Svrstavanje u civilne žrtve rata donekle predstavlja uvredu, ali siročad kao i stari i obespravljeni roditelji nemaju vremena čekati potpunu implementaciju. Presudu niko ne može poništiti a to predstavlja najveću vrijednost za sve one koji godinama čekaju.
Kako je rasprava na Ustavnom sudu trajala četiri sata, na snimku se nalaze samo najinteresantniji isječci podnosioca apelacije dr. Hafeze Sabljaković i dr. Muhameda Škrgića. Velika zahvalnost sudijama Ustavnog suda na pravednom i nepristrasnom vođenju postupka kao i donošenje pravedne Presude. Prijateljima suda, predstavnicima udruga, posebno gospodinu Zulić Osmanu, Ombdusmanima FBiH, Helsinškom komitetu i gosp. Srđanu Dizdareviću, našim kolegama u Zastupničkom domu gosp. Čolak Anti i delegatu u Domu naroda gosp. Rajner Igoru, VELIKO HVALA.

Obraćamo Vam se sa molbom da u Vašim cijenjenim novinama objavite naše pismo zahvale izuzetnim ljudima – humanistima koji su nam vratili vjeru u postojanje dobrih i dragih ljudi koji su spremni nesebično pomoći običnom malom čovjeku da se izbori sa zastrašujućim zavrzlamama administracije u Bosni i Hercegovini. Mi smo Šefik (Eko) i Jasna Ćejvanović i trenutno živimo i radimo u Holandiji, u dijaspori, kako se to kod nas kaže.

Sticajem okolnosti moj muž je teški bubrežni bolesnik i prisiljen je na dijalizu koju mora vršiti svakih 24 sata.

U želji da nakon dugog vremena kao porodica sa svojih dvoje djece zajednički dođemo u posjet zavičaju, počeli smo se pripremati za dolazak u Bosnu. Tako smo,naviknuti na jednostavne procedure koje postoje u svim uređenim evropskim zemljama tražili zahtjev za dobijanje potrebnih dozvola za transport u BiH aparata i opreme za dijalizu koja nam je neophodna da bi naš Eko mogao normalno funkcionirati. I onda je počela noćna mora.

Opremu nismo mogli prebaciti, slali su nas od jedne do druge adrese, od jedog do drugog broja telefona i tako u nedogled, da bi nam na kraju rekli da aparat nemože unijeti u BiH i da nam nema pomoći.

Ali, na sreću, postoje dobri ljudi koji su uvijek spremni pomoći, a nama su nesebično pomogli gospođa Hafeza Sabljaković, potpredsjednica DNZ-a BiH i zastupnica u Parlamentu Federacije BiH i gospodin Rifat Dolić, predsjednik DNZ BiH  i poslanik u Parlamentu BiH.

Zahvaljujući tim ljudima mi smo nakon njihovog angažmana i nakon našeg zajedničkog, gotovo jednomjesečnog mukotrpnog rada i traganja za rješenjem uspjeli na kraju naći načina da aparat za dijalizu prebacimo u BiH i da napokon kao porodica sa svojom djecom dođemo u naš zavičaj.

Iako se nikad riječima ne mogu iskazati osjećaji zahvalnosti za dobro djelo, molim Vas da ovo naše pismo shvatite kao naš pokušaj da se zahvalimo velikim ljudima i humanistima koji su spremni pomoći malom čovjeku i koji su nam vratili vjeru u ljudsku dobrotu i značaj toga da se međusobno pomažemo i podržavamo.

Veliko im hvala od sveg srca,

Jasna,Eko, Tea i Teo Ćejvanović.

Nakon nešto više od tri godine s pravom se može konstatovati da je izostala i akcija i vizija, i da sve ono što je planirano da se uradi, ili je odrađeno površno i nepotpuno ili nije urađeno nikako. Sve ono što su napisali i usvojili da su i primjenili, situacija bi bila daleko bolja, građani zadovoljniji i sretniji. U odnosu na 2006. imali bi manje nezaposlenih, a više zaposlenih, više izvoza a manje uvoza, manje korupcije i kriminala a više reda i discipline, veće penzije i bolju socijalnu i zdravstvenu zaštitu, manju javnu potrošnju. Ne bi se zadužili kod MMF-a, već bi kredite i budžetska sredstva namjenjena za razvoj i otvaranje novih radnih mjesta i usmjeravali u te namjene, a kontrolu i nadzor vršio bi Parlament. Ovako smo imali Vladu koja je istovremeno bila izvršna ali i zakonodavna vlast, jer nije bilo dovoljno snage ni moći u zastupničkim  klubovima parlamentarne većine da se suprostave štetnim ali i pogubnim odlukama koje je donosila Vlada. Nije bilo snage da se višak prihoda u budžetu koji je prikupljen iz PDV-a umjesto za kupovanje određenih populacija pred izbore usmjeri u otvaranje novih radnih mjesta. Na takav način došlo bi  do jačanja penziono-invalidskog fonda i povećanje penzija, kao i jačanje zdravstvenog fonda i osiguravanje više novca za kvalitetniju zdravstvenu zaštitu.

Donošenje  Zakona o Razvojnoj banci imalo je za cilj usmjeravanje sredstava u privredu i poljoprivredu, ravnomjerniji razvoj FBiH, ulaganje u održivi povratak. Ispostavilo se da je to samo na papiru, a u stvarnosti su sredstva politički moćnici usmjeravali tamo gdje je odgovaralo njihovim ličnim i stranačkim interesima. Sve se to dešavalo uz blagoslov parlamentarne većine koja se svojom voljom pretvorila u glasačku mašineriju.

Takav odnos koštao je i građane USK-a jer smo zapostavljeni prilikom raspodjele kako budžetskih tako kreditnih i donatorskih sredstava. Samo 2,1% sredstava iz Razvojne banke ne da je simboličan,već predstavlja milostinju koju je dobio ovaj narod.Zbog maćehinskog odnosa ali i nesposobnosti i neznanja vladajućih stranaka umjesto da budemo prvi po razvoju i zapošljavanju, jer za to imamo sve pretpostavke, mi smo među posljednjim. Uništili su privredu u procesu privatizacije i dozvolili da ratni  profiteri i tajkuni vladaju ljudskim životima radničke klase koja je tu imovinu i stvarala. Oni koji to mogu promjeniti a neće, umjesto da budu kažnjeni na izborima oni se nagrade i  ponovo izaberu, tako da  imamo istu situaciju već 15 godina. Hoće li se promijeniti poslije 3. oktobra, žele li se građani probuditi iz noćne more to ovisi od njih samih? Hoće li se rukovoditi emocijama ili razumom ovisi i budućnost ne samo njih samih nego i cijele zemlje? Ima li pozitivnih snaga koje su i do do sada radili u interesu onih koji su ih birali? Među takvima je i DNZ BiH.

Zastupnici DNZ BiH u Parlamentu FBiH su  tokom mandata upozoravali i protivili se svim zakonima koji su bili štetni po građane FBiH, a istovremeno predlagali rješenja koja su bila bolja i kvalitetnija. Mirne savjesti možemo reći da smo bili u funkciji i servis našim građanima i sve što smo radili prezentirali  smo u javnost. Vjerujemo da će to biti prepoznato i da će građani USK znati procijeniti ko se zalagao i borio za njihova prava u kontinuitetu, a ne samo pred izbore. Zahvaljujemo se i medijima koji su pratili i izvještavali javnost o našim aktivnostima.

Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH nije podržao Izvještaj o radu Agencije za bankarstvo FBiH za 2008. i 2009. godinu. U skladu sa Zakonom rad Agencije za bankarstvo usmjeren je na stvaranje jakog i stabilnog bankarskog sistema. Osnovni zadatak, pored izdavanja dozvola za osnivanje i rad banaka svodi se na nadziranje rada banaka i poduzimanje odgovarajućih mjera.

U raspravi o radu Agencije, direktor je istaknuo da je sačuvan zdrav bankarski sistem, što je u vremenu ekonomske krize veliki uspjeh. Sam izvještaj sadrži informacije o finansijskim pokazateljima poslovanja banaka, kapitalu banaka, kvalitetu aktive banaka likvidnosti, nominalnim i efektivnim kamatnim stopama, sprečavanju pranja novca, Mikrokreditne organizacije i njihova struktura. S druge strane izostao je izvještaj o bitnim stvarima kao što je kontrola u ino bankama i MKO, slučajevima kršenja zakona i sankcijama.

Udruženje žiranata BiH, obratilo se pismom Parlamentu Federacije BiH, sa zahtjevom za utvrđivanje odgovornosti Agencija za bankarstvo RS i FBiH zbog opstrukcije sopstvenih zakonskih obaveza. Po informacijama s kojima raspolažu, oko 200 hiljada žiranata u BiH vraća tuđe kredite u zadnjih 7 godina, dok se dužnici voze u skupim automobilima i žive na visokoj nozi. Lančane prevare žiranata su ključni dokaz nekompetentnosti, nemara i korumpiranosti Agencija za bankarstvo FBiH i RS. Po Statutu Agencije kontrolišu rad banaka i MKO pregledom računa i druge dokumentacije, propisuju metodologiju za kontrolu rada banaka i MKO, poduzimaju mjere u cilju ostvarivanja zakonitosti u radu banaka i MKO. Iz navedenog proističe da se radi o tipičnim kontrolno-inspekcijskim službama,ali one se ponašaju kao glasnogovornici  ili servisne službe za analizu ino banaka i MKO. Njihov finalni proizvod bi trebao biti broj kontrola i izrečene sankcije za kršenje zakona, prvenstveno procedura odobravanja kredita sadržanih u odluci o minimalnim standardima.

Klub zastupnika DNZ BiH je upozorio na sve češća samoubistva i umiranja žiranata, kao i da zbog teškog položaja u kojem se nađu, moraju prodavati vlastitu imovinu i prekidati školovanje djece. Iako se to dešava zadnjih nekoliko godina, nadležne institucije uključujući Agenciju za bankarstvo, Vladu i Parlament FBiH nisu učinili ništa da se zaštite oni koji iz najboljih namjera postaju žiranti. S pravom se mora posumnjati da postoji određena sprega između dužnika i banke, jer je nemoguće da bez toga neko može dignuti i nekoliko kredita, a da mu plata nije dovoljna za vraćanje. Također, je predloženo da se izmjene zakoni koji regulišu ovu problematiku. Ukoliko se to ne dogodi, prijeti opasnost da će biti sve manje onih koji će podizati kredite, iz samo jednog razloga, neće naći žiranta.

Javnost i građani BiH su svjedoci još jedne blamaže i velikog javašluka u radu Vlade FBiH, koji se ovaj put ogledao u činjenici da je tačka o Terminalima FBiH skinuta s dnevnog reda Zastupničkog doma Parlamenta FBiH, a samo zbog neprisustva resornog Ministra, odnosno ovlaštene osobe Vlade FBiH koja je kompetentna i sposobna da daje odgovore na mnogobrojna otvorena i nejasna pitanja u i oko Terminala FBiH.

Naravno, činjenica je poznata i bez ovog čina Vlade FBiH da je državna imovina na vjetrometini i da se ona krčmi bez imalo stida i srama, naravno u krugu određenih i debelo zaštićenih pojedinaca i interesnih grupa. Dok smo na jednoj strani svjedoci krivičnog progona građana zbog toga što su otuđili ili uništili imovinu od par desetina maraka, s druge strane o milionima i stotinama miliona državne imovine ili niko ne vodi računa što neće da vodi ili ne vodi računa zbog toga što je takva politika odnosa naspram državne imovine. Državni kapital ovakvim odnosom mjenja vlasnika i preko noći niču bogati pojedinci i osiroamašeni i ojađeni radnici.

Nije pitanje više je li to tako, pitanje je kako zaustaviti kriminal i kako pokušati stvari popraviti do prihvatljivog nivoa. Odgovor na ovo pitanje, kao i na sva ostala ista ili slična pitanja znaju i drže građani u svojim rukama. Prije svega mislim na glas javnost, ali i na glas u glasačkoj kutiji na izborima koji se bliže.

Mozaik koji nam je složila vladajuća koalicija samo se popunjava novim detaljima i dobijamo sve jasniju i jasniju sliku sveopćeg stanja koje je jadno i daleko od onog kakvog nam ga predstavljaju. Hoće li građani vjerovati svojim očima i praznom džepu ili zahuktaloj mašini obmane koja pred svake izbore gas stišće do kraja, nije preostalo puno vremena.

Odnos prema Terminalima je samo dokaz pravila, a nikako izuzetak u ponašanju vladajućih. Vlast u ovakvim slučajevima gotovo uvijek reaguje kasno i gotovo uvijek kad stvar propadne.