Javnost i građani BiH su svjedoci još jedne blamaže i velikog javašluka u radu Vlade FBiH, koji se ovaj put ogledao u činjenici da je tačka o Terminalima FBiH skinuta s dnevnog reda Zastupničkog doma Parlamenta FBiH, a samo zbog neprisustva resornog Ministra, odnosno ovlaštene osobe Vlade FBiH koja je kompetentna i sposobna da daje odgovore na mnogobrojna otvorena i nejasna pitanja u i oko Terminala FBiH.
Naravno, činjenica je poznata i bez ovog čina Vlade FBiH da je državna imovina na vjetrometini i da se ona krčmi bez imalo stida i srama, naravno u krugu određenih i debelo zaštićenih pojedinaca i interesnih grupa. Dok smo na jednoj strani svjedoci krivičnog progona građana zbog toga što su otuđili ili uništili imovinu od par desetina maraka, s druge strane o milionima i stotinama miliona državne imovine ili niko ne vodi računa što neće da vodi ili ne vodi računa zbog toga što je takva politika odnosa naspram državne imovine. Državni kapital ovakvim odnosom mjenja vlasnika i preko noći niču bogati pojedinci i osiroamašeni i ojađeni radnici. (opširnije)
Najnovija dešavanja oko ne ispunjavanja uvjeta MMF-a i prolongiranje isplate četvrte tranše kredita iz stand by aranžmana, dokazuju neozbiljnost i nesposobnost Vlade i Parlamenta FBiH. Obzirom da su pravila jasna i da se moraju strogo poštovati rokovi i preuzete obaveze, izabrani zvaničnici iz vladajućih struktura ponašaju se i rade kampanjski. Zakon o plaćama trebao je biti donešen do 31.3.2010. godine, međutim zbog neusaglašenih stavova vladajućih stranaka, to se nije desilo. Rok je pomjeren na 31.5.2010. godine ali nije bilo volje kao ni hrabrosti da se to uradi. Vlada lopticu prebacuje na Parlament, a zastupnici kao i do sada nemaju dovoljno snage da natjeraju Vladu da radi svoj posao. Umjesto da se svi zacrvene pred onima koji redovito dolaze u kontrolu prateći šta se to od dogovorenog i uradilo, i odgovorno pristupe svom poslu, premijer je više izvan zemlje na raznim putovanjma, nego na svom radnom mjestu. Vlada i Parlament FBiH, su trebali biti u trajnom zasjedanju, a ministarstvo finansija redovito pratiti da li kantoni donose zakone i troše novac od MMF-a na način kako je to predviđeno sporazumom. Međutim nema povratnih informacija do kud se došlo, i da li se uopće krenulo. Najteže je bilo usvojiti set reformskih zakona koji se tiču boračko-invalidske i socijalne zaštite, ali se to uradilo. Nakon toga trebalo se krenuti u primjenu tih zakona i brzo donošenje drugih zakona,ali se stalo i čeka. Kako se do sada dobilo 670 miliona maraka i napunio budžet za neko vrijeme, može se sjediti i trošiti, pogotovo što je izborna godina. (opširnije)
Zastupnički dom Parlamenta FBiH na 31. sjednici usvojio je tri značajna zakona iz oblasti zdravstva. Radi se o Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, Zakonu o apotekarskoj djelatnosti i Zakonu o pravima, obavezama i odgovornostima pacijenata. Važeći federalni zakoni koji uređuju ovu problematiku donijeti su 1997. godine, a u međuvremenu je usvojeno niz politika i strategija. Zbog toga su bile neophodne temeljne izmjene, kako bi reforma zdravstva bila popraćena odgovarajućom legislativom. Krajnji cilj je povećanje dostupnosti, kvaliteta i efikasnost zdravstvene zaštite, vođenog povećanjem solidarnosti i smanjenjem nejednakosti u ostvarivanju prava iz zdravstvene zaštite. Jedno od važnih pitanja, pored zakonskog okvira, je i stvaranje sigurnih izvora finansiranja neophodnih za njihovu implementaciju. Ovi zakoni su usklađeni sa standardima i normativima Evropske unije i preporukama Svjetske zdravstvene organizacije, s posebnim naglaskom na funkcije potrebne za priključivanje Evropskoj uniji, kao što su prava pacijenata, slobodno kretanje pacijenata, slobodno kretanje zdravstvenih profesionalaca, javno zdravlje, kao i koordinacija politike Evropske unije. (opširnije)
Zastupnički dom Parlamenta FBiH na 30. sjednici je raspravljao o Nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o posredovanju u zapošljavanju i sigurnosti nezaposlenih osoba. Vlada FBiH je još jednom pokazala da nema namjeru cjelovitim rješenjem urediti zakonodavstvo iz oblasti rada i zapošljavanja. Izmjenama Zakona u samo tri člana, visina novčane naknade vezala bi se za nivo doprinosa i smanjilo vrijeme trajanja isplate. U obrazloženju se kaže da će se predloženim odredbama postići poboljšanje efikasnosti sistema socijalne sigurnosti nezaposlenih osoba uslovljavanjem visine novčane naknade sa visinom prosječne plaće nezaposlenih osoba i nivoom uplaćenih doprinosa za osiguranje za slučaj nezaposlenosti. To znači da, ukoliko je poslodavac uplaćivao doprinose za radnike 20 godina, a to nije učinio u zadnjih godinu dana radnik nema pravo na zdravstvenu zaštitu kao ni na naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Radnik u ovom slučaju postaje žrtva sistema i trpi posljedice. Zbog neodgovornog odnosa poslodavca prema državi i radniku, kažnjava se onaj ko je najmanje kriv, a ko mora ponijeti sav teret, a to je radnik. Ostaje mu da sudskim putem dođe do svojih prava, a to je nekoliko godina, i puno košta. Oni koji donose zakone i odlučuju o ljudskim sudbinama nije briga kako će i može li se radnik bez zaposlenja i bilo kakvih primanja godinama povlačiti po sudovima. (opširnije)